Povratak u budućnost: Što bi Konferencija o budućnosti Europe trebala izvući iz uspjeha i neuspjeha europske građanske inicijative

Tijekom posljednjeg desetljeća došlo je do znatnog povećanja politizacije poslova EU-a u vezi s pitanjima kao što su trgovina, štednja, klimatske promjene, imigracija ili, odnedavno, zdravstvena skrb zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19. Odavno smo tvrdili da europska građanska inicijativa (EGI) potiče bitno različitu vrstu sudjelovanja civilnog društva u oblikovanju politika EU-a te je konstruktivno usmjeravala nekoliko tih politiziranih pitanja na europskoj i nacionalnoj razini. Proces donošenja politika EU-a tradicionalno je pogodovao institucionaliziranim vršnim udrugama i krovnim skupinama sa sjedištem u Bruxellesu koje okupljaju i predstavljaju različite interese na razini EU-a, što je pak stvorilo napetosti s lokalnim skupinama sa sjedištem na nacionalnoj razini diljem država članica EU-a. Postoje čvrsti dokazi koji upućuju na to da je europska građanska inicijativa koristan mehanizam za nacionalne organizatore na terenu, koji su uspješno politizirali pitanja EU-a na nacionalnoj razini i uključili širok raspon novih aktera u postupak donošenja politika EU-a, uz istodobno pružanje snažnih poticaja nekim krovnim organizacijama sa sjedištem u Bruxellesu da im se pridruže. Stoga je europska građanska inicijativa uspjela u daljnjem povezivanju nacionalnih politika i politika EU-a, iako je učinak politike bio neznatan.

Međutim, uspjeh europske građanske inicijative u povezivanju nacionalnih i europskih političkih rasprava u suprotnosti je s njezinim vrlo ograničenim učinkom na politike EU-a. S obzirom na dugotrajno nezadovoljstvo većine aktivista europskih građanskih inicijativa, čak i kad je inicijativa bila uspješna u prikupljanju milijuna potpisa, Europska komisija nije poduzela daljnje korake u vezi s politikama koje zadovoljavaju tražene promjene. To je problematično jer su mnogi europski građani pri kampanji i potpisivanju europske građanske inicijative mogli ne samo izraziti svoje mišljenje, nego zaista promijeniti politiku EU-a.

U kontekstu predstojeće konferencije o budućnosti Europe koja će se organizirati u aktualnom europskom političkom ciklusu (2019. – 2024.) mnogo se može izvući iz uspjeha i neuspjeha europske građanske inicijative. Konferencija o budućnosti Europe još ne može biti još jedan primjer briselskog balona u kojem tradicionalni dionici međusobno komuniciraju. Prema riječima profesora prava EU-a u organizaciji HEC Paris Alberto Alemanno, „EU neće riješiti svoj demokratski deficit drugom „konferencijom odozgo prema dolje”. Među brojnim opasnostima od shvaćanja Konferencije kao odnosa s javnošću u EU-u je porast daljnjeg nepovjerenja prema institucijama EU-a, koje se već smatra udaljenim od potreba europskih građana. Umjesto toga, europska građanska inicijativa pokazala je da je moguće (i normativno poželjno) uključiti građane u oblikovanje politika EU-a povezivanjem politika EU-a s nacionalnim političkim raspravama.

Kao što su koalicija civilnog društva Građani preuzeli Europu u svojem pismu institucijama EU-a, „trebalo bi istražiti nove mehanizme za kontinuirano sudjelovanje građana u upravljanju EU-om”. Za uspostavu novih participativnih mehanizama kako bi se čuo glas europskih građana ključno je povezati nacionalne građane s europskom politikom i upoznati građane tamo gdje se nalaze. Drugim riječima, potrebno je doprijeti do relevantnih nacionalnih političkih aktera koji često nisu uključeni u politiku EU-a. Politizacija politika EU-a izvan „briselskog balona” u nacionalnim raspravama bila bi simptom normalizacije EU-a kao uvjeta za sve, pri čemu su dominantni argumenti kritični za EU, a ne protiv EU-a.

Kvaliteta naših demokracija ovisi o načinu na koji se snaga odvija između institucionaliziranih oblika donošenja odluka i neformalnih komunikacijskih tokova. Do krize legitimnosti dolazi ako građani smatraju da postoji jaz između neformalnih tvrdnji i institucionalnih odluka ili da politički sustav preuzimaju interesne skupine koje predstavljaju privatna poduzeća. Na raskrižju EU-a potrebno je predvidjeti demokratsko sudjelovanje izvan nacionalne države, istodobno uzimajući u obzir nacionalnu političku dinamiku. Ako se jaz između neformalnih komunikacijskih tokova i institucionaliziranih oblika donošenja odluka ne ukloni u kontekstu krize kao što je COVID-19, logični ishod bit će daljnje nepovjerenje.

Konkretnije, predlažemo izgradnju demokratskih procesa u okviru konferencije o budućnosti Europe koji su osjetljivi na nacionalne političke rasprave, uz istodobno održavanje paneuropske logike. Ako je cilj potaknuti javno vijećanje – shvaćeno kao otvorena, uključiva i promišljajuća rasprava kojom se nastoje postići najbolje odluke, uzimajući u obzir snagu argumenata – moramo zaključiti da ne postoje konkretni mehanizmi za njegovu izradu, već će to biti rezultat različitih rasprava koje se održavaju unutar institucija i izvan njih.

Osim pažljivog oblikovanja bliskijeg odnosa između nacionalne i europske politike, Konferencija o budućnosti Europe trebala bi služiti kao prostor u kojem građani mogu odrediti dnevni red o pitanjima koja bi se trebala rješavati iz perspektive koja nadilazi nacionalnu državu. Na primjer, nakon pandemije bolesti COVID-19 i nedostatka koordiniranog pristupa toj bolesti, mnogi građani vjerojatno bi se zalagali za pružanje više nadležnosti EU-a u području zdravstvene skrbi, što je trenutačno područje politike koje nacionalne vlade jedinstveno uređuju. Konferencija se stoga ne bi trebala usredotočiti samo na institucijska pitanja, već bi trebala biti i otvorena osnova na temelju koje građani mogu utvrditi program na razini EU-a. U okviru europske građanske inicijative Komisija provodi pravnu provjeru svih inicijativa jer su dopuštene samo inicijative koje su u nadležnosti Komisije za djelovanje. Konferencija je prilika za uklanjanje tog ograničenja i omogućivanje građanima da utvrde dnevni red o bilo kojem pitanju, čak i ako bi neki prijedlozi zahtijevali izmjenu Ugovora. Veća je vjerojatnost da će građani sudjelovati ako se mogu osvrnuti na važna pitanja, a institucije EU-a prikupile bi dragocjene informacije o tome koje vrste političkih pitanja građani žele donositi zakone na razini EU-a.

Kritičkom analizom uspjeha i neuspjeha europske građanske inicijative poboljšat će se organizacija konferencije o budućnosti Europe. Smatramo da su najvažnije pouke koje treba izvući mobiliziranje građana koji tradicionalno nisu povezani s oblikovanjem politika EU-a, povezivanje nacionalne politike i politike EU-a te omogućavanje utvrđivanja programa.