Traženje pet suorganizatora iz EU-a: * Mehanizam protiv lošeg upravljanja | smanjuje troškove povezane s lošim upravljanjem (bolovanje, nedostatak motivacije i produktivnosti zaposlenika)

https://www.facebook.com/groups/eciofficialgroup/permalink/1613466067178145/

Treba li upravljanje postati regulirana profesija u Europi?

Pozdrav svima,

Želio bih istražiti mogućnost pokretanja europske građanske inicijative (EGI) za uspostavu europskog certifikata o sposobnosti za rukovodeće položaje (EMAC).

Osnovna ideja je jednostavna:

Ako netko ima profesionalnu odgovornost i ovlasti nad radnim vijekom drugih ljudi, ne bi li trebali postojati minimalni europski standardi za znanje i vještine potrebne za izvršavanje te odgovornosti?

U ovom trenutku, ljudi mogu postati menadžeri na vrlo različite načine. Neki prolaze opsežno osposobljavanje u području vodstva i upravljanja ljudima, dok drugi mogu postati odgovorni za zaposlenike s malom ili nikakvom formalnom pripremom u područjima kao što su komunikacija, upravljanje sukobima, psihologija na radnom mjestu, psihosocijalni rizici, sprečavanje uznemiravanja ili potpora zaposlenicima koji imaju poteškoće s mentalnim zdravljem. U svim slučajevima, postoji mnogo ljudi koji pate od lošeg upravljanja. Ponekad odlaze na bolovanje. To košta skupo za sve. Vjerujem da to zaslužuje ozbiljnu europsku raspravu.

Zašto upravljanje i mentalno zdravlje?

Ne tvrdim da je svaki problem mentalnog zdravlja uzrokovan menadžerom. Na mentalno zdravlje utječu mnogi čimbenici, uključujući osobne okolnosti, radno opterećenje, sigurnost radnog mjesta, radno vrijeme, radne uvjete i mnoge druge čimbenike.

Međutim, velike javnozdravstvene organizacije prepoznaju da način na koji je rad organiziran i na koji se njime upravlja može utjecati na mentalno zdravlje radnika.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) utvrđuje psihosocijalne rizike na radnom mjestu, uključujući prekomjerno radno opterećenje, nedostatak osoblja, dugo ili nefleksibilno radno vrijeme, nedostatak kontrole, lošu organizacijsku kulturu, ograničenu potporu uprave ili kolega, autoritarni nadzor, nejasne uloge, diskriminaciju, nasilje, uznemiravanje i zlostavljanje.

WHO posebno preporučuje obuku menadžera kako bi mogli prepoznati i odgovoriti na emocionalne nevolje, otvoreno komunicirati, aktivno slušati i razumjeti kako stresori na radnom mjestu utječu na mentalno zdravlje.

Važno je napomenuti da to ne znači pretvaranje menadžera u psihologe ili liječnike. Menadžeri bi trebali biti u stanju prepoznati probleme, reagirati na odgovarajući način i usmjeriti zaposlenike prema kvalificiranoj stručnoj podršci kada je to potrebno.

Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) na sličan način prepoznaje lošu organizaciju rada i upravljanje njime, prekomjerno radno opterećenje, nejasne uloge, neučinkovitu komunikaciju i nedostatak potpore rukovodstva kao potencijalne psihosocijalne rizike.

EU-OSHA ističe i važnu ulogu koju rukovoditelji mogu imati u sprečavanju psihosocijalnih rizika i upravljanju njima te važnost odgovarajućeg osposobljavanja rukovoditelja.

Postoje li dokazi da osposobljavanje rukovoditelja može pomoći?

Postoje istraživanja koja sugeriraju da to može.

Sustavnim pregledom i metaanalizom intervencija na radnom mjestu utvrđeno je da se osposobljavanjem rukovoditelja u području znanja i vještina povezanih s mentalnim zdravljem poboljšava znanje rukovoditelja, smanjuju stigmatizirajući stavovi i poboljšava njihovo prijavljeno ponašanje pri pružanju potpore zaposlenicima koji imaju problema s mentalnim zdravljem.

Istraživači su bili oprezniji oko toga da li ove intervencije izravno smanjuju psihološke simptome zaposlenika, jer nije bilo dovoljno studija koje bi to konačno utvrdile.

Postoji i posebno zanimljivo randomizirano kontrolirano ispitivanje objavljeno u The Lancet Psychiatry. Istraživači su proučavali program obuke za mentalno zdravlje za menadžere u australskoj vatrogasnoj i spasilačkoj organizaciji.

Nakon šest mjeseci osposobljena skupina imala je smanjenje bolovanja povezanog s radom, što je približno 6,45 sati manje po zaposleniku tijekom šest mjeseci. Istraživači su također primijetili da su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo koliko se rezultati mogu primijeniti.

To ne dokazuje da bi EMAC sustav smanjio izostanak s posla zbog bolesti u cijeloj Europskoj uniji.

Međutim, to pokazuje da se osposobljavanje rukovoditelja može proučavati kao intervencija u području zdravlja na radnom mjestu i da njegovi učinci mogu nadilaziti same rukovoditelje.

Zašto bi to moglo biti važno za Europu?

Problemi s mentalnim zdravljem mogu utjecati na kvalitetu života, radnu sposobnost i sudjelovanje na tržištu rada. Mogu stvoriti i troškove za poslodavce i šire društvo.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da oko 15 % radno sposobnih odraslih osoba ima mentalni poremećaj u bilo kojem trenutku te je procijenila ogromne ekonomske troškove povezane s depresijom i anksioznošću zbog izgubljene produktivnosti.

Poanta je u tome da bi, ako su organizacija radnog mjesta i upravljanje radnim mjestom jedan od čimbenika koji mogu utjecati na mentalno zdravlje, poboljšanje upravljačkih kompetencija moglo biti dio šire europske strategije za zdravija radna mjesta.

Što bi EMAC mogao uključiti?

Svrha ne bi bila samo stvaranje druge birokratske potvrde.

Važno pitanje trebalo bi biti sljedeće:

Što netko zapravo treba znati i biti u mogućnosti učiniti prije nego što dobije značajnu odgovornost za rad drugih ljudi?

Budući kurikulum EMAC-a mogao bi uključivati:

komunikacija i aktivno slušanje;

konstruktivne povratne informacije;

rješavanje sukoba;

vođenje uz poštovanje i etičko vodstvo;

prepoznavanje i prevencija psihosocijalnih rizika;

radno opterećenje i načela organizacije rada;

sprečavanje vršnjačkog nasilja i uznemiravanja;

jednakost i nediskriminacija;

osnovno zaposlenje i odgovornosti povezane sa zdravljem na radu;

psihološka sigurnost;

upravljanje organizacijskim promjenama;

vođenje teških razgovora;

prepoznavanje kada zaposleniku može biti potrebna stručna potpora;

znati kada nekoga uputiti na zdravstvene, medicinske ili psihološke usluge na radnom mjestu;

razumijevanje granica između upravljanja i zdravstvene skrbi;

razumna potpora i prilagodba na radnom mjestu;

sudjelovanje radnika i savjetovanje s njima;

etičko donošenje odluka;

upravljanje uspješnošću bez ponižavanja ili zlostavljanja;

upravljanje stresom i pritiskom;

razumijevanje načina na koji upravljačke odluke mogu utjecati na dobrobit zaposlenika.

Jedno bi načelo bilo iznimno važno:

EMAC ne smije pretvoriti rukovoditelje u liječnike ili psihologe.

Nadležni upravitelj trebao bi znati razliku između problema s upravljanjem, problema sa zdravljem na radu i situacije u kojoj je potrebna kvalificirana medicinska ili psihološka pomoć.

Mnogo je pitanja koja bismo trebali riješiti

Ne vjerujem da bi ideja trebala biti pokrenuta kao da je svaki detalj već odlučen. Ova točka je vrlo važna.

Postoje ozbiljna pitanja koja treba istražiti:

Kome treba EMAC?

Bi li se to primjenjivalo na svaku osobu koja nadzire zaposlenike ili samo na osobe s formalnim upravljačkim ovlastima? (Mislim oboje, ali rasprava je otvorena).

Što je s voditeljima timova, voditeljima projekata, direktorima, poduzetnicima i ljudima koji zapošljavaju druge? (Mislim da im je potrebna ova potvrda ,, ali rasprava je otvorena).

Što bi trebala biti ispitna mjera?

Trebale bi nam znanstveno potvrđene kompetencije, a ne subjektivna mišljenja o tome što čini "dobrog menadžera".

Koliko često bi se certifikat trebao obnavljati?

Tko bi trebao primjenjivati EMAC?

Kako bi trebalo postupati s postojećim rukovoditeljima?

Kako bi mala poduzeća mogla izbjeći nerazmjerne administrativne troškove?

Kako bi EMAC bio u interakciji s različitim zakonima o radu država članica EU-a?

Ima li Europska unija stvarno pravnu nadležnost za uvođenje takvog sustava i koja bi bila odgovarajuća pravna osnova?

I upravo zato tražim druge ljude ovdje.

Što tražim?

Istražimo možemo li moju ideju učiniti znanstveno utemeljenom, pravno mogućom i praktično izvedivom.

Ne morate biti stručnjak.

Jednostavno trebate biti istinski zainteresirani za ideju i spremni pomoći u istrazi.

Dakle, ovdje je moje pitanje za vas:

Biste li željeli pomoći u istraživanju i potencijalnoj izgradnji europske građanske inicijative za certificiranje europskih rukovoditeljskih sposobnosti (EMAC)?

Ako je odgovor potvrdan, komentirajte u nastavku ili mi pošaljite privatnu poruku.

Ako poznajete osobu koja radi u području zdravlja na radu, psihologije, ljudskih resursa, radnog prava, uprave, zastupanja radnika ili politike EU-a koja bi mogla biti zainteresirana, označite je ili joj pošaljite ovo radno mjesto.

Posebno me zanima pronalaženje ljudi iz različitih država članica EU-a jer su skupini organizatora potrebni građani koji žive u najmanje sedam različitih država članica.

Ne moramo se složiti oko svakog detalja na početku.

Možemo započeti s jednim pitanjem:

Treba li Europa uspostaviti minimalne standarde kompetencija za osobe kojima je dodijeljena profesionalna odgovornost za upravljanje drugim ljudskim bićima?

Ako mislite da ovo pitanje zaslužuje istragu, volio bih čuti od vas.