Europa iza „briselskog balona” s pomoću europske građanske inicijative

Uključenost civilnog društva u donošenje odluka jedan je od temelja strategija institucija EU-a za traženje legitimnosti od kraja 1990-ih. Iako se postupkom donošenja politika EU-a tradicionalno pogodovalo institucionaliziranim vršnim udrugama i krovnim skupinama sa sjedištem u Bruxellesu koje okupljaju i predstavljaju različite interese na razini EU-a, Europska komisija pokušala je službeno otvoriti politički proces različitim skupinama civilnog društva. Organizacije sa sjedištem u Bruxellesu obično usmjeravaju svoje poruke i rade prema institucijama EU-a te će stoga vjerojatno djelovati unutar okvira koji osigurava Europska komisija. To znači da te organizacije reagiraju na ideje i okvire koji se odnose na institucije EU-a i imaju manje kanala za druge teme. Za razliku od toga, europskom građanskom inicijativom (EGI) potiče se bitno drukčija vrsta sudjelovanja civilnog društva u oblikovanju politika EU-a. Glavni inovativni aspekt europske građanske inicijative jest da akteri mogu sami odrediti program. To je dosad nezabilježeno jer se Europska komisija prethodno bavila svim pitanjima, a akteri civilnog društva morali su se uključiti u njih.

EGI je primio političke i akademske kritike kao besprijekorni mehanizam koji ne može utjecati na oblikovanje politika. Naime, neki organizatori europske građanske inicijative nisu zadovoljni onim što smatraju površnim razmatranjem Komisije. Međutim, u našoj empirijskoj analizi pet građanskih inicijativa (STOP TTIP, One of Us, Wake Up Europe, Media Pluralism i Right2Water) utvrdili smo da je nekoliko poduzetnika na razini EU-a i država članica uspješno politiziralo pitanja EU-a i uključilo širok raspon novih aktera u postupak donošenja politika EU-a.

To je također potaknulo neke institucionalizirane aktere sa sjedištem u Bruxellesu da im se pridruže (npr. Greenpeace se pridružio kampanji STOP TTIP nakon što je bila uspješna). Uvođenjem novih aktera u oblikovanje politika politizacijom pitanja EU-a, europska građanska inicijativa može uvelike doprinijeti demokratskom legitimitetu EU-a kao politike. Time se doprinosi povećanju konkurentnosti sudjelovanja u civilnom društvu i snižavanju „pristupnih naknada” u donošenju politika EU-a. Analizom je utvrđeno da su aktivisti europske građanske inicijative mogli brzo prenijeti pitanja koja se tradicionalno smatraju nacionalnima (kao što su pobačaj i vlasništvo nad medijima) na razinu EU-a ulaganjem resursa u paneuropske kampanje na lokalnoj razini.

Normativno, politizacija politika EU-a izvan „briselskog balona” tada bi bila simptom normalizacije EU-a kao uvjeta, pri čemu su dominantni argumenti kritični za EU (zaustavimo TTIP), a ne protiv EU-a. Procesom politizacije pitanja EU-a na nacionalnoj razini također bi se doprinijelo stvaranju europske javne sfere. Takav bi se postupak mogao shvatiti kao „osnaživanje nesuglasica”, pojam koji se odnosi na situaciju u kojoj pitanja koja se tiču EU-a postaju kontroverzna pitanja u nacionalnim javnim sferama. Ne dovodeći u pitanje europski projekt u cjelini, „osnaživanje nesuglasica” podrazumijeva iznošenje suprotstavljenog političkog diskursa (kao što je društveni demokrat ili liberalni diskurs) u politici koja ima tendenciju postizanja konsenzusa.