The impact of the COVID-19 pandemic on the ECI implementation and future topics

Addressing the recent COVID-19 pandemic, the European Union has found its self in an unfamiliar form of crisis management. The actions that were executed by the EU member states lacked supervision and coordination; therefore, did not assure all commitments of the member states were well respected. We must construct consistent and binding procedures for all member states of the European Union, in case of such. It is essential to institute a common platform in order to avoid violations of human rights, notably focusing on cybersecurity and the right to privacy. This must be undergone with the aim to assure the security, personal data protection, and values the European Union stands for since its creation. It is fundamental to create a legislative tool that member states can refer to when assuring its citizen's rights and in case of breach will be penalized. In this context, we are addressing states that have declared an emergency situation defined by the Art. 5 of the Constitutional Act no. 227/2002 Coll; where the circumstances under which the state of emergency was declared were clearly unjustified, i.e. Slovakia. States are therefore acquiring exceptional rights over their population; that is to say, monitoring of its citizens residing within a given territory through telecommunications and private companies. As we do not have to further develop, this raises many questions concerning human rights in regard to European citizens. The measures must concern both private and professional activity, which is currently highly concentrated within the cyberspace. This concerns programs such as Zoom that are rapidly rising in popularity; even though, security professionals warn the lack of default settings as not safe. That is to state one example of many. Emphasizing the necessity to act, the European Union must be prepared to assure the security of its citizens while respecting human rights in case of the second wave of COVID-19 or any other possible pandemic.   

In theory the ECI would seem to be a wonderful way to encourage citizen participation, in that it enables a group of citizens to ask the European Commission to prepare a legislative proposal on a specific issue of interest to them. However, even before the COVID-19 pandemic, it received a lot of criticism.

Firstly, citizens have to invest a lot of time and effort in their projects, and there is very little prospect of a successful outcome. The figures show that although quite a lot of projects are accepted for registration, very few go on to have a legislative follow up by the European Commission. There is also a lack of transparency at the initial stage because the examination of the project takes place behind closed doors. Even when the project is successful and obtains one million signatures, the Commission is not obliged to take legislative action; in fact, there is no particular pressure on it produce legislation. The whole process is very slow and cumbersome and can take up to two years because of the various stages involved (the collection of signatures takes a year).

One improvement would be to simplify the collection of signatures so that it is quicker and less complicated to set up. Another measure, which has been proposed by Carnegie Europe, in order to put more pressure on the Commission to take action, would be hold hearings and debates in the national parliaments and the European Parliament at a much earlier stage in the procedure. This would also promote the ECI and publicise the very interesting projects that had been put forward but that the public was completely unaware of. Furthermore, given that coronavirus pandemic has impacted all sectors and made it more difficult to coordinate the preparation of a project, a special more flexible procedure should be put in place in crisis situations.

Under Article 1 of Regulation (EU) 2019/788 of the European Parliament and of the Council of 17 April 2019, on the European citizens' initiative, EU citizens are empowered to petition the European Commission to submit a legislative proposal on any EU-related matter, which they feel needs addressing. In order for an initiative to be admitted by the Commission, ECI organizers must obtain at minimum one million signatures (Article 3(1)(a) of Regulation (EU) 2019/788). 

With the current COVID-19 pandemic, however, it has become increasingly difficult (if not impossible) for ECI organizers to carry out their campaigns and obtain signatures on paper (Council of the EU, 2020). 

In an effort to remedy the situation, the European Commission has submitted a proposal in which it proposes, among other things, to extend the collection period by 6 months (ibid, 2020). 

In addition to the Commission's proposal, I would suggest that campaigning be carried out online. Concretely, ECI organizers could use social media platforms (such as Facebook, Instagram, Twitter, Youtube, etc.) along with video-conferences to promote their initiatives and discuss ideas. I would also suggest that the collection of signatures be conducted electronically (at least until the situation reverts back to "normal").

While this will in no way replace campaigning in person, it is the best viable option available in that it preserves citizens' right to freedom of expression.

That being said, the EU will have to remain vigilant. While digitalisation may have its perks (its rapid and efficient), it can also pose some issues such as misinformation, hacking, identity theft, etc., which could violate fundamental rights as enshrined in the European Declaration of Human Rights (1950).

Europska građanska inicijativa odlična je metoda kojom se europskim građanima omogućuje da izraze svoju zabrinutost i raspravljaju o ključnim temama koje su im važne; u teoriji, on ujedinjuje ljude da predstave određenu temu i, uz dovoljno potpisa, može se obratiti Europskoj komisiji radi daljnjeg razvoja. Međutim, zbog najnovije pandemije Covid-19 došlo je do brojnih kašnjenja i prepreka koje su „zaustavile” taj proces.

Mnogi navode da je europska građanska inicijativa primila kritike mnogo prije pandemije. S problemima kao što su dugotrajni procesi, nedostatak transparentnosti, pa čak i nesigurnost u pogledu provedbe promjena nakon što zakonodavstvo stigne do Europske komisije. Samo rane faze zahtijevaju mnogo vremena i napora za pokretanje zakonodavstva, uz vrlo nisku stopu uspješnosti zakonodavstva. Osim toga, čekanje potpisa traje godinu dana, a preostale mjere mogu trajati još jednu godinu. Osim toga, ispitivanje/rasprava o zakonodavstvu ne objavljuje se dok se odvija i stoga ne pruža nikakvu transparentnost građanima. Sva ta važna pitanja nisu bila samo prisutna, već su znatno utjecala na europsku građansku inicijativu i njezin forum prije pandemije. Stoga se situacija pogoršala tek od Covid-19.

Ljudimaje bilo vrlo teško provoditi svoje programe i potencijalno provoditi europsko zakonodavstvo, kao i gotovo nemoguće glasovati. Međutim, s europskom građanskom inicijativom 2.0 sada je lakše na internetu potpisati inicijative s vrlo malim brojem osobnih podataka. Snažno preporučujem razvoj internetskog foruma koji će olakšati cijeli proces, od početka do kraja. Kao i uspostava snažne prisutnosti na društvenim medijima koja je lako dostupna svim Europljanima. Naposljetku, sva pitanja koja pandemija postavlja, posebno ona koja se odnose na ljudska prava i privatnost ljudi, trebala bi biti u velikoj mjeri usmjerena na nadolazeće razdoblje.

Kako bih se pozabavio učincima pandemije koronavirusa na provedbu europske građanske inicijative i dao smislen komentar među izvrsnim doprinosima svojih kolega, odlučio sam se osvrnuti na njezinu nedavnu prošlost.

Europska građanska inicijativa konceptualno predstavlja stupanj vertikalne integracije u kreiranju politika kojoj Europska unija želi pristupiti. Smatra se „prvim transnacionalnim alatom participativne demokracije”. Europska građanska inicijativa, barem u teoriji, svjedoči o uspjehu EU-a u masovnom zalaganju za konglomeraciju upravljanja na kontinentalnoj razini uz istodobno održavanje i promicanje demokratskih i pluralističkih vrijednosti. Međutim, u praksi je europska građanska inicijativa zasad bila magnet za kritike aktivista i osnivača. Te su frustracije vrlo sretno prikazane u intervjuu iz 2015. s parlamentarnim zastupnicima u EU-u (u to vrijeme) György Schöpflin (https://www.youtube.com/watch?v=rYr3t9Yhrqk). „Neuspjeh može biti malo prestrog”, kaže g. Schöpflin u intervjuu, „ali to nije bilo uspjeh”. To se obično pripisuje ograničenjima navedenima u drugim doprinosima na ovoj nit.

Mnogo u korist EU-a i europske građanske inicijative, mnoge kritike koje su g. Schöpflin i aktivisti izneseni u videozapisu u vezi s programom razmatrali su u okviru velike reforme platforme europske građanske inicijative iz 2020. Inicijativa pod nazivom „EGI 2.0.” pokrenuta je 1. siječnja 2020. Platforma je popraćena pojednostavljenim mehanizmom registracije i uključivanjem Foruma kako bi se potaknula veća razina uključenosti i rasprave u pogledu europske građanske inicijative (promjene faza registracije & prikupljanja potpisa, kao i moguća promjena u trendu tema vođenih forumom). te izmjene potencijalno su revolucionarne te se stoga pokušavaju izmjeriti ili kvalificirati jesu li bile učinkovite ubrzo nakon njihove provedbe, čak i prije nego što se uzme u obzir trenutačna kriza. Osim toga, zbog okolnosti nametnutih pandemijom COVID-19, EU nije mogao promicati i rastavljati tu novu platformu, kao ni nadati se. (ilustrirano u događanju od 6. ožujka 2020. o nadogradnji europske građanske inicijative 2.0.) koje je odgođeno do daljnjega; Https://citizens-initiative.europa.eu/conference-european-citizens-initiative-20-design-engage-impact_en)

Time se otvaraju i neka nova pitanja; Kako EU može ubrzati provedbu i usvajanje nove europske građanske inicijative 2.0. u klimi nakon COVID-19? Može li EU neke prijedloge reformi koje su iznijeli drugi uključiti u ovu nit (kampanje na društvenim mrežama i zbirke potpisa na internetu itd.) u projekt „ECI 2.0.” ili sličnu inicijativu za reformu u bliskoj budućnosti?

Početak 2020. bio je za mnoge od nas slojevito događanje, uz nadu u nadolazećem desetljeću. Za europske građane zdravstvena kriza koja je započela u pokrajini Wuhan bila je daleko od njihove zabrinutosti sve dok se nisu morali suočiti sa stvarnošću i važnošću ove sanitarne krize. Od sada je 2020. svojstven Covid-19. Čelnici EU-a odlučili su u svibnju predstaviti prijedlog plana oporavka kratkoročnog povećanja od 750milijardi eura u proračunu EU-a i revidiranog dugoročnog proračuna. Odgovor Europske unije usmjeren je na četiri različita prioriteta: ograničavanje širenja virusa, dokazivanje istraživanja o liječenju i cjepivima, osiguravanje opskrbe medicinskom opremom i podupiranje radnih mjesta, poduzeća i, naposljetku, gospodarstva. Što je s europskom građanskom inicijativom (EGI), koja nam je već privremeno uskraćena u određenom opsegu naše slobode kretanja, hoće li kriza negativno utjecati na učinkovitu participativnu demokraciju? Budući da je europska građanska inicijativa ključna značajka odjeljka o participativnoj demokraciji Ugovora iz Lisabona, njome se građanima EU-a omogućuje da utvrde zajedničko pitanje i pozovu na djelovanje.

Osnovni okvir za EGI utvrđen je člankom 11. stavkom 4. UEU-a, a člankom 24. stavkom 1. UFEU-a utvrđuju se opća načela postupaka i uvjeta. Komisija je 2020. nastojala dodatno razviti europsku građansku inicijativu i učiniti postupak dostupnijim. Međutim, zbog sanitarne krize prikupljanje potpisa čini se složenim, kao i prihvaćanje projekta jer Europska unija ima prioritete povezane s trenutačnom krizom. Inicijativom iz 2020. za poticanje europske građanske inicijative već se produljuje rok za prikupljanje potpisa na šest mjeseci, ali uz ograničen kontakt, to možda neće biti dovoljno. Međutim, u digitalnom dobu trebali bismo iskoristiti dostupne tehnologije. Time bi se omogućila veća vidljivost i povećala transparentnost postupka te bi ona bila pristupačnija.

Važna promjena koju bi Covid-19 mogao donijeti jest inicijativa EGI-ja. U prijedlogu Europskog parlamenta i Vijeća navodi se da nove inicijative moraju biti povezane s učinkom koji je prouzročio Covid-19.

Od 2011. uspješno su odobrene samo četiri inicijative, što pokazuje koliko je važno učiniti ih pristupačnijima.

COVID-19 ima golem utjecaj na način na koji EU i svijet funkcioniraju te je snažno utjecao na naša ljudska prava i slobodu. Sve dok je u posljednjih nekoliko mjeseci došlo do negativnih događaja, omogućeno nam je da shvatimo koje teme treba odmah razmotriti. Europska građanska inicijativa i Europska unija usredotočene su na veliku većinu tema koje uključuju važne teme kao što su klimatske promjene, ali druge važne teme kao što je privatnost nisu zaslužne. Privatnost blokade postala je osjetljiva tema jer je uvedeno praćenje telefona i uvedeni su nezaštićeni internetski konferencijski pozivi.

Mnoge zemlje unutar i izvan Europske unije koristile su se tehnologijom za praćenje aplikacija za borbu protiv Covid-19, a neke su čak i međusobno razmjenjivale informacije, kao što su Sjedinjene Američke Države koje razmjenjuju podatke s Njemačkom i Italijom. Rasprava o osiguravanju zdravlja građana EU-a i njihove privatnosti dugotrajna je i složena rasprava. Tu sam temu uključio u raspravu jer je to primjer jednostavnog prikupljanja i prijenosa privatnih informacija kao što su lokacija i prikupljanje podataka. Blokadom se pokazalo da postoji pitanje privatnosti tek prije nego što su Covid-19 mnoge vlade i privatna poduzeća prikupljali korisničke podatke, iako ih ne skrivaju, ne najavljuju ih izričito. Najistaknutiji primjer koji je bio poznat prije nekoliko mjeseci, ali je tek nedavno otkriven, jest način na koji je popularna aplikacija TikTok prikupljala telefonske podatke korisnika i prenijela sve kineskom poduzeću koje je osnovalo TikTok.

Potrebnoje promijeniti koncept europske građanske inicijative, ali i trendove tema. Ne odustajući od drugih važnih tema kao što su klimatske promjene, europska građanska inicijativa i EU svakako trebaju dati prednost privatnosti na višoj razini jer građani EU-a polako, ali sigurno gube jedno od svojih najvažnijih ljudskih prava i privatnosti.

Europska građanska inicijativa (EGI) instrument je koji građanima omogućuje da utječu na donošenje politika EU-a. Smatra se „prvim transnacionalnim alatom participativne demokracije”. Međutim, od njegova osnutka 2011. samo su četiri inicijative dosegle potreban broj potpisa (Right2Water, One of Us, Stop Vivisection i Zabrana glifosata), a tek su posljednje stigle u parlament (2014) i mogle bi postati stvarnost. To pokazuje koliko teško i malo vjerojatno može utjecati na politiku EU-a.

Međutim, kako nam je pandemija pokazala, snažnije i ujedinjeno civilno društvo potrebnije je nego ikad, a europska građanska inicijativa može tome uvelike doprinijeti. Kako europska građanska inicijativa može postati alat kojim se koriste svi europski građani kako bi od Europske unije zatražili pomoć? Kako europska građanska inicijativa može postati participativno sredstvo koje bi trebala biti?  

Moj je prijedlog da europska građanska inicijativa učini svoj forum vidljivijim pokretanjem kampanje na društvenim medijima kako bi se građanima pomoglo da znaju više o europskoj građanskoj inicijativi. Bilo mi je vremena da čum o europskoj građanskoj inicijativi. Prema mojem mišljenju, EGI bi trebao biti predstavljen kao: izvrstan alat za transnacionalnu demokraciju i promicanje ljudskih prava. To bi se trebalo promicati putem platformi društvenih medija (Facebook, Twitter, Youtube ili Instagram), pa čak i novina iz različitih država članica. Drugi je način da se to učini kampanjom unutar institucija EU-a, među zaposlenicima te institucije, ali i na sveučilištima u Bruxellesu i u cijeloj Europskoj uniji.Europska građanska inicijativa također bi mogla stvoriti kanal Youtube u kojem bi se mogle objasniti različite inicijative o kojima se trenutačno raspravljalo. Time se može olakšati postupak prikupljanja potpisa i potaknuti sudjelovanje javnosti u europskoj građanskoj inicijativi.