Butent! Festival, Litva: 90 rasprava, 200 govornika i 6 000 građana zalaže se za demokraciju

Yana Pargova, voditeljica kampanje @ EUTakeTheInitiative, GOPA Com.

Na festivalu otvorenih rasprava Butent!koji se održao u Birštonasu u Litvi, 7. i 8. rujna 2018. u Birštonasu, Litva, od 7. do 8. rujna 2018. Nadahnut festivalima demokracije u Skandinaviji i Baltiku, Butent! proslavio je svoje drugo izdanje s više od 90 rasprava, 200 govornika i 6 000 festivala. Građani, poduzeća, akademici, političari i nevladine organizacije okupili su se kako bi promicali kulturu rasprave i slušanja, tolerancije i građanskog angažmana.

Na litavskom jeziku naziv festivala znači „make sense” – ili trenutak u kojem se različiti građani ujedinjuju oko ideje i dogovaraju se o planu za njezino ostvarenje. Ništa ne bi moglo bolje odražavati sve ono što je europska građanska inicijativa i bilo je apsolutno smisleno. Organizirali smo raspravu o tome kako da demokracija na poticaj građana funkcionira u svijetu visoke tehnologije koji se brzo mijenja. Predstavili smo i putničku kabinu za fotografiranje te pozvali ljude da izraze svoje ideje i potaknuli ih na putovanje diljem Europe kako bismo pronašli građane i partnere sličnih stavova.   

Raspravu „Možemo li si priuštiti sporu demokraciju u svijetu s brzim padom?” moderirao je Andrius Tapinas, novinar i osnivač Laisves TV-a. Na pozornici mu se pridružio Pascal Herry, voditelj tima europske građanske inicijative u Europskoj komisiji; Tomas Jakutavičius, predsjednik Vijeća mladih u Federaciji litavskih industrijskih sindikata; Edmundas Greimas, direktor Lietuvo Gamtos Fondas, i Simona Pronckuté, članica odbora u kampanji europske građanske inicijative. Publika je aktivno sudjelovala u raspravi tako što je vodila raspravu s odgovorima na kviz, anketama i pitanjima govornicima, a svi su bili poduprti interakcijskim alatom Slido.

Je li „sporo” dobro za demokraciju?

Andrius Tapinas pokrenuo je raspravu raspravom o riječi „slow” i njezinim pozitivnim ili negativnim konotacijama u vezi s demokracijom. 

Edmundas Greimas usporedio je demokraciju s slikarstvom i građanima s umjetnicima – iako imate glavna načela (sloboda govora, izbori), na njima morate pažljivo raditi.

„Potrebno nam je vrijeme za stvaranje istinske demokracije”, rekao je i dodao da „demokracija mora biti istinska umjetnost koja potječe iz vašeg srca, iz vaših emocija; morate ga sami stvoriti.”

Tomas Jakutavičius podržao je taj stav da građani stvaraju sporo, stalno razvijanje i poboljšanje demokracije, rekao je: „Svi smo zajedno u sporoj demokraciji; svi smo spori čelnici demokracije.”

Pascal Herry također je vidio pozitivnost u riječju „slow”. Napomenuo je da se postupak donošenja odluka u EU-u i dalje smatra prilično sporim. Međutim, dodao je da je nemoguće donositi demokratske odluke ako ne omogućite različitim društvenim skupinama i svim građanima da izraze i zastupaju svoje interese. Uzimajući u obzir stajališta svih 28 država članica i 500 milijuna građana, potrebno je vrijeme, ali i kvaliteta, rekao je. 

Konkretno, usredotočio se na promjene koje Europska komisija nastoji provesti kako bi poboljšala europsku građansku inicijativu, posebno reviziju instrumenta kako bi postala manje složena i demokratičnija, forum za suradnju i razmjenu znanja te internetski sustav za prikupljanje potpisa.  

Za razliku od toga, Simona Pronckuté istaknula je potrebu za brzim rješenjima i brzim alatima kako bi ljudi ostali motivirani i kako bi im se predstavili rezultati njihovih demokratskih napora koje pokreću građani. Istodobno je potvrdila da su neki alati, kao što su predstavke upućene Europskom parlamentu, brzi i laki za podnošenje, ali se obično odnose na male, lokalne probleme, dok se drugima, kao što je europska građanska inicijativa, nastoje ostvariti promjene na razini EU-a te je stoga potrebna suradnja i više vremena. 

Govornici su zatim usporedili stav prema demokraciji u starim državama članicama s onim u novima, odnosno u baltičkim zemljama i na Balkanu. Konkretno, izjavili su da su novije države članice koje su pristupile EU-u željele postići visok životni standard, primjerice u Francuskoj ili Njemačkoj. Rekli su da je to razlog zbog kojeg nova Europa bolje voli brzu demokraciju – ima svoje demokracije mnogo kraće vrijeme i vjeruje da, ako nisu dovoljno brze, neće biti u mogućnosti sustići se.

Je li brzorastuća tehnologija prijetnja demokraciji?

„Kada govorite o digitalnoj revoluciji, to je vrsta revolucije koju nitko nije tražio” – tim riječima g. Tapinas srdačno je otvorio drugu temu rasprave o tome doživljavaju li tehnologiju prijetnju ili priliku.

Rasprava se osvrnula na:

• kako tehnologija predstavlja hakirajuću prijetnju informatičkim sustavima, kao i izborima, zbog čega se mnoge zemlje boje uvesti digitalna birališta;
• koliko je podataka dostupno da smo došli do stanja u kojem smo preopterećeni i usporeni.

„Višak podataka usporava postupak donošenja odluka”, izjavio je g. Greimas. Ti suvremeni problemi nešto su za koje nemamo spremnih odgovora i rješenja, ali će se s vremenom polako prevladati, dodao je. Važna je poruka da „moramo upotrebljavati tehnologije”. 

Inicijative koje pokreću građani na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini

Brza anketa publike o pitanju „Jesu li neki od vas sudjelovali u građanskoj inicijativi na lokalnoj, nacionalnoj ili europskoj razini?” pokazao je uravnotežen rezultat: 48 % ispitanika odgovorilo je potvrdno, a 52 % odgovorilo je ne. G. Tapinas istaknuo je da može doći do aktivnog i pasivnog sudjelovanja te da možemo biti aktivan dio civilnog društva, a da za to nije u potpunosti svjestan.

G. Herry osvrnuo se na reformu europske regionalne politike prije 30 godina kojom je uveden koncept partnerstva između lokalne i europske razine. Istaknuo je da se Litva to vrlo dobro koristi i da u Birstonasu postoji nekoliko vidljivih primjera, kao što su projekti pomlađivanja ili projekti prekogranične suradnje s Poljskom.

„Većina projekata pokrenutih u Litvi u okviru strukturnih fondova EU-a participativna je”, rekao je. „Temelje se na lokalnim projektima s europskim okusom.”

Govornici su zatim podijelili primjere alata i inicijativa participativne demokracije na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini na kojima su radili i koje su podržali.

G. Jakutavičius govorio je o dvjema lokalnim litavskim inicijativama. Jedno je bilo smješteno oko nekoliko djece u malom litavskom gradu koji je želio da se njihov park klizanja obnovi jer je bio u vrlo lošem stanju. Jednostavno su otišli u gradonačelnika koji je pristao popraviti ga.

„Nije važno ako ste stari ili mladi, vaš se glas može čuti”, rekao je. „Moraš govoriti.”

Drugi primjer koji je podijelio bila je inicijativa kojom se promiče čišćenje šuma.

„Želili smo uživati u opuštenoj i ugodnoj šumi pa smo ga odlučili očistiti”, rekao je. „Poticali smo joggere da sa sobom uzmu vreću svaki put kad se voze i podigne smeće. Inicijativa je dovela do velikog uspjeha.”

G. Greimas podijelio je svoje iskustvo iz sektora očuvanja prirode i ponovno se bavio šumama. Jedan od posebnih problema koji su on i drugi pokušali riješiti bilo je ljetno sječa šuma jer to ima štetan učinak na šumski okoliš. Mogli bi samo djelomično pobijediti – ljeto je sad zabranjeno sječa šuma u zaštićenim područjima.

„To znači da, čak i ako ne ostvarite u potpunosti ono što ste predvidjeli, vaše djelovanje u pogledu govora može imati pozitivan učinak”, rekao je.

Naglasio je da je važno djelovati – „kada vidite problem, pišite općini. Tada će možda više ljudi uočiti problem i zajedno možete poslati pismo predsjedniku. To je način na koji mali problemi postaju veći problem.”

G. Pronckuté pokrenuo je raspravu na europskoj razini i podržao švicarsku ideju o referendumima EU-a koja trenutačno ne postoji u praksi u Uniji. Također je iznijela svoje mišljenje o europskoj građanskoj inicijativi i objasnila da je registrirano više od 60 inicijativa, ali samo četiri uspješne inicijative i nijedna nije dovela do zakonodavnih promjena.

„Kao problem vidimo da je europska građanska inicijativa presložena i da nije vrlo prilagođena korisnicima”, rekla je. „Na primjer, zahtjevi u pogledu podataka – traženi podaci previše su i stoga sprečavaju ljude da se pridruže. Važno je imati učinkovite alate koji građanima omogućuju da osjećaju da mogu utjecati na politiku EU-a.”

Međutim, istaknula je pozitivne učinke građanske inicijative čak i ako ona ne dovede do zakonodavnih prijedloga te je kao primjer preuzela inicijativu „Ne vivisekciji” čiji je cilj bio zaustaviti testiranje na životinjama. Unatoč tome što nije dovela do zakonodavnog prijedloga, kampanja je podigla svijest o tom pitanju, stvorila međudržavnu mrežu i mobilizirala ljude. Njime se općenito ojačalo civilno društvo na razini EU-a.

„Možda nismo pobjegli ratom, ali smo osvojili bitku”, rekla je.

Jakutavičius iz udruge litavskih industrijskih sindikata govorio je o izravnom iskustvu svoje organizacije u koordinaciji europske građanske inicijative „Right2Water”. „To nikad ne mislimo – to zvuči kao pravo rođenja, ali u stvarnosti nisu svi građani EU-a imali pristup čistoj vodi za piće i sanitarnim uvjetima”, rekao je. „Za dosezanje praga u Litvi bilo je potrebno više od 8000 potpisa, a prikupili smo 20 000 potpisa.”

Gospodin Herry sažeo je sve različite inicijative na razini EU-a kojima se promiče sudjelovanje građana i aktivno građanstvo. Posebno je istaknuo Komisijinu agendu za bolju regulativu u okviru koje se svake godine organizira oko 100 savjetovanja. Potaknuo je publiku da posjeti internetsku stranicu „Iznesite svoje mišljenje” i registrira se kako bi pri svakom pokretanju novog savjetovanja primala obavijesti. 

„U demokraciji imamo jednu ključnu komponentu – građane i entuzijazam koji dolazi iz društva, a to bi trebala biti pokretačka snaga demokracije”, zaključila je gđa Pronckuté.