Izgradnja digitalne budućnosti Europe: Kako građani mogu utjecati na politiku?

bok

Reguliranje digitalnog svemira jedan je od najsloženijih izazova suvremenog doba. Zbog odvraćajuće prirode digitalnih tehnologija, brzine kojom se razvijaju i iznimne heterogenosti uključenih aktera teško je razviti stabilan i zajednički regulatorni okvir. Međutim, upravo zbog te složenosti postoji snažna potreba za većom uključenošću građana (i osoba s boravištem u državama članicama) u postupke donošenja odluka kojima se oblikuje europski digitalni prostor. Instrumenti kao što su europska građanska inicijativa, europski paneli građana i građanki i drugi oblici participativne i deliberativne demokracije stoga imaju središnju ulogu. 

Naravno, da biste sudjelovali (i to učinili ozbiljno) morate, prije svega, razumjeti: To je izazov s kojim se hitno treba suočiti kako bi se omogućilo informirano i učinkovito sudjelovanje, odnosno borba protiv digitalne nepismenosti. Prema podacima koje je Eurostat objavio u veljači 2024. oko 45 % Europljana u dobi od 16 do 74 godine nema osnovne digitalne vještine, a gotovo 7 % nikada se nije koristilo internetom (https://ec.europa.eu/eurostat/en/web/products-eurostat-news/w/ddn-20240222-1). Bez ozbiljnog i sveobuhvatnog europskog plana za digitalno osposobljavanje i uključivanje postoji rizik da će se digitalno gospodarstvo razvijati neravnomjerno, čime će se ojačati socijalne asimetrije i isključiti velik dio stanovništva iz mogućnosti da u potpunosti ostvari svoja građanska prava.

Točno je da je regulacija sustava koji se koriste umjetnom inteligencijom ključna točka. Zanimanja kao što su glasovni glumac, grafički umjetnik, ilustrator ili skladatelj sada su izložena stvarnom riziku da budu zamijenjena algoritmima koji mogu reproducirati glas, slike ili glazbu, bez odgovarajućeg ekonomskog ili moralnog priznavanja. 

U kontekstu politika kojima se uređuje digitalno okruženje, još jedan aspekt koji zaslužuje pozornost odnosi se na minimalnu dob za pristup društvenim mrežama. Ovaj prijedlog ima osobno značenje za mene. Tijekom djetinjstva proveo sam mnogo sati ispred računala, često iz dosade, bez alata za tumačenje onoga što sam vidio i s čime sam komunicirao. Gledajući unatrag, uviđam da rani pristup digitalnom svijetu, a posebno društvenim medijima, zahtijeva emocionalnu i kognitivnu zrelost koja mi je nedostajala (a to je slučaj za mnoge mlađe ljude). Digitalno obrazovanje trebalo bi postupno pratiti ulazak u te prostore.

 Minimalna dob za pristup društvenim medijima trebala bi biti 15 ili 16 godina, kako je već predloženo ili raspravljeno u nekim državama članicama. In Spain, for example, the possibility of raising the minimum age for access to social networks to 16 years (https://cadenaser.com/nacional/2025/03/25/elevar-a-16-anos-la-edad-para-abrir-cuentas-en-las-redes-sociales-y-castigar-los-deepfakes-claves-de-la-ley-de-menores-en-el-entorno-digital-cadena-ser)is being discussed, while in France the possibility of providing explicit parental consent for children under 15 years of age is being considered (https://www.ilfattoquotidiano.it/2023/03/04/francia-no-ai-social-network-prima-dei-15-anni-la-proposta-di-legge-tutela-dei-giovanissimi/7085600). Cilj tih prijedloga nije kazneno ograničiti pristup digitalnoj tehnologiji, već pružiti potporu mladima na svjesnijem i sigurnijem putu. Rizici od rane i nenamjerne upotrebe društvenih medija – od izloženosti neprimjerenom sadržaju do kiberzlostavljanja, od digitalne ovisnosti do govora mržnje na internetu – zahtijevaju pažljive i uravnotežene odgovore. 

U svjetlu onoga što je rečeno, možda bismo trebali prestati govoriti digitalno kao nešto lažno u odnosu na društvenu stvarnost, budući da je sada ukorijenjeno u društveno tkivo i duboko utječe na njegov razvoj. Stoga, ako težimo digitalnoj budućnosti koja odražava naše vrijednosti, ključno je sudjelovati, slušati, doprinositi i progovoriti. 

Kao i demokracija, digitalna budućnost također treba sudjelovati i živjeti.