borba protiv dušika, kako poljoprivrednicima?

Neke zemlje pod kojima će Nizozemska i Belgija poduzeti drastične mjere protiv emisija dušikova kisika nazivaju se i NOx.

Razlog tomu je činjenica da lokalne emisije NOx imaju štetan učinak na obližnja prirodna područja.

Uzeti Nizozemsku kao izniman primjer; potrošit će 25 milijardi na zatvaranje poljoprivrednika jer stoka proizvodi mnogo NOx.  Stoga je to plemeniti cilj sam po sebi.

Međutim, napravimo matematiku u tom pogledu:

Potrošnja hrane na planetu neće se smanjiti kada zemlja zatvori svoja poljoprivredna gospodarstva. Stoga će se za svako zatvoreno poljoprivredno gospodarstvo na nekom drugom mjestu pojaviti novo poljoprivredno gospodarstvo kako bi se zadovoljila svjetska potražnja za hranom.

Stoga zatvaranje poljoprivrednog gospodarstva neće učiniti planet zelenijim, a ekološki problem samo prelazi na neku drugu lokaciju.

Izračunano je da bi uz ulaganje od 100 milijardi eura Nizozemska mogla proizvesti dovoljno zelene energije da postane neutralna u pogledu CO2. To bi planet zaista učinilo zelenijim mjestom!

U tom je scenariju lijevo bonus činjenica da je neutralnost CO2 također popraćena znatnim smanjenjem emisija NOx, što bi donijelo korist svima.

Postavlja se sljedeće pitanje: zašto se 25 milijardi novca vrijednih poreznih obveznika troši na nešto što planet u cjelini ne čini zelenijim i samo se ekološki problem prebacuje s lokacije A na B, dok se za 100 milijardi eura zaista može učiniti velik korak naprijed?

Povratak poljoprivrednicima. Postoji jasan trend od mesa do vegetarijanske hrane, što je dobrodošao razvoj za okoliš.

Međutim, taj je razvoj povezan s ekološkim problemima jer se u tropskim područjima gurnula veličina zemlje kako bi se uzgajala soja i drugi vegetarijanski proizvodi.

Stoga, kada želimo prijeći na vegetarijsku hranu bez uništavanja tropskih šuma, bit će nam potrebni europski poljoprivrednici!

Umjesto da ih kupujemo, poljoprivreda bi se trebala preusmjeriti na svijet budućnosti, u kojem jamčimo da će se ljudi hraniti na ekološki odgovoran način. Ne bi li to bio razumniji način trošenja novca poreznog obveznika?

Smatram da bi EU trebao preuzeti vodeću ulogu u osiguravanju da države članice ekološke probleme ne prebacuju s jednog mjesta na drugo jer to ne služi Europi i svijetu. Potrebna su nam cjelovita rješenja u protivnom ćemo trošiti mnogo novca bez spašavanja našeg planeta.