Europska građanska inicijativa treba dodatno diversificirati sudjelovanje u EU-u

Europska građanska inicijativa (EGI) važan je prvi korak u diversifikaciji niza dionika uključenih u donošenje politika EU-a. Međutim, i dalje ima prostora za poboljšanje. Naziv europske građanske inicijative podrazumijeva sudjelovanje svih građana koji žive u EU-u, ali je zapravo alat za organizirano civilno društvo s transnacionalnim mrežama. Poboljšanje internetske infrastrukture i obraćanje pozornosti na uključenost marginaliziranih, manje obrazovanih zajednica omogućit će svim europskim građanima bolji pristup sudjelovanju u europskoj građanskoj inicijativi. Osim toga, zahvaljujući većem broju kontroverznih inicijativa i većoj političkoj predanosti Komisije EGI će dugoročno postati snažniji instrument.

Na prvi pogled europska građanska inicijativa jedinstven je alat za transnacionalno sudjelovanje građana. Njezin pravni oblik kombinacija je različitih oblika izravne demokracije koji već postoje u nacionalnim kontekstima.

Novost europske građanske inicijative jest povezivanje nacionalne i europske razine sudjelovanja građana prvi put u povijesti. Uvođenje europske građanske inicijative 2012. dovelo je do velikog vala entuzijazma i prijedloga inicijativa raznih dionika civilnog društva. Međutim, na drugi pogled postaje očito da je EGI samo nastavak postojeće institucionalne prakse koja ima prostora za poboljšanje kako bi ispunila svoje ime.

Kao što je istraživač Florian Grotz pokazao u svojem dokumentu o izravnoj demokraciji (na njemačkom jeziku), tijekom posljednjih 30 godina povećao se broj i upotreba participativnih instrumenata diljem svijeta. Prema mojem mišljenju, čini se da se davanjem građanima privremenog utjecaja u politici (izvan izbora) putem referenduma, građanskih inicijativa i drugih alata čelnici često nadaju jačanju legitimnosti donošenja odluka i političkog sustava u cjelini. Osim toga, u okviru institucionalnog sustava EU-a europska građanska inicijativa nastavak je već postojeće prakse veće uključenosti dionika. Tijekom godina EU je uveo brojne alate za sudjelovanje, kao što su forumi dionika i drugi mehanizmi savjetovanja. Znanstvenici poput Beate Kohler-Koch nazvali su tu promjenu ponašanja „sudjelujućim prijelazom europskih institucija”.

Iako su participativni alati na razini EU-a važan znak otvorenosti prema željama i mišljenjima građana, konačna moć donošenja odluka obično ostaje u nadležnosti institucija. Zbog pravno neobvezujuće prirode europske građanske inicijative dosad nijedna inicijativa nije dovela do točnih rezultata politike koje su željeli organizatori, a samo su dobro strukturirane kampanje uspjele prikupiti milijun izjava o potpori. Akademici su kritizirali druge participativne eksperimente EU-a jer nisu dali jednak glas građanima, a njima dominiraju poslovne i industrijske organizacije.  Primjer takvih kritika su dokumenti Thorstena Hüllera (2011.) „Površina ili demokratizacija? Novi participativni postupci u Europskoj komisiji”, i dokument Christiana Marxsena „Otvorena savjetovanja s dionicima na europskoj razini – glas građana?”. Postavlja se pitanje opravdava li EGI istu kritiku.

Primjer jedne od prvih i najuspješnijih inicijativa „Right2Water” prilično jasno pokazuje probleme europske građanske inicijative. Inicijativu Right2Water organizirala je Europska federacija sindikata javnih službi te je zatražila da se ljudsko pravo na vodu ugradi u europsko zakonodavstvo. Organizatori vodne inicijative imali su dugogodišnje iskustvo u kampanji, svjetskoj mreži i dostatnim sredstvima. Unatoč uspješnoj kampanji za prikupljanje potpisa, ova europska građanska inicijativa dovela je samo do „ublaženog” ishoda zahtjeva organizatora. U svojem odgovoru na inicijativu Right2Water Komisija je zaključila da je opskrba vodom u nadležnosti država članica. Umjesto preuzimanja ambicioznije obveze, djelovanje EU-a bilo je usmjereno na tehničke aspekte kao što je kvaliteta vode za piće.

Osim slučaja „Right2Water”, ispitao sam uvjete koji dovode do uspjeha ili neuspjeha kampanja za prikupljanje potpisa različitih europskih građanskih inicijativa u okviru moje doktorske disertacije. Smatram da je uspjeh europske građanske inicijative sposobnost prikupljanja potpisa potrebnih za podnošenje zakonodavnog prijedloga Europskoj komisiji: 1 milijun. Utvrdio sam da su samo organizatori s postojećim mrežama partnerskih organizacija, znatnim financijskim sredstvima, osobljem i strategijom promidžbe uspjeli prikupiti iznadprosječan broj potpisa.

Moji rezultati istraživanja pokazuju da, iako naziv europske građanske inicijative upućuje na uključenost „običnih” građana, iskustvo iz proteklih godina pokazuje da EU daje prednost uključivanju profesionaliziranih, transnacionalnih nevladinih organizacija koje objedinjuju zahtjeve građana. Osim toga, inicijative bez aktivista koji govore engleski imali su teže mreže za izgradnju vremena i mobilizaciju potpore izvan svoje zemlje. Iako se najnovijom reformom europske građanske inicijative smanjuje administrativno opterećenje organizatora pružanjem niza usluga potpore, njome se ne mijenja način funkcioniranja europske građanske inicijative unutar EU-a.

Velik dio potpisa europske građanske inicijative prikupljen je na internetu, zbog čega je europska građanska inicijativa vrlo privlačna mlađim generacijama. Važnost internetskog aktivizma u okviru europske građanske inicijative najvjerojatnije će se nastaviti jer pandemija bolesti COVID-19 prisiljava ljude na društvenu udaljenost i više ostanka kod kuće. To izaziva još jednu zabrinutost u pogledu jednakog sudjelovanja svih građana u europskoj građanskoj inicijativi, koja se često zanemaruje: pokrivenost internetom u EU-u nije univerzalna i i dalje postoji jaz između ruralnih i urbanih područja. Nedostatak pristupa internetu za ljude iz urbanih područja znači da je manje vjerojatno da će sudjelovati u europskim građanskim inicijativama.