Uključivanjem nacionalnih građanskih platformi može se potaknuti sudjelovanje građana u europskim građanskim inicijativama

Rad u području građanske tehnologije već više od pet godina pruža mi brojne mogućnosti za razmišljanje o motivaciji građana da se uključe, glasaju i izraze svoj stav različitim digitalnim i nedigitalnim sredstvima. Kada se pojave rasprave o neiskorištenom potencijalu sudjelovanja na razini EU-a, često dovoljno ljudi predlaže da motivacija aktivnog građanina EU-a najvjerojatnije proizlazi iz njegova vlastitog iskustva s lokalnim demokratskim vježbama, bilo u njihovoj zemlji ili gradu ili čak na ulici na kojoj žive.

Ta još nedokazana teorija upućuje na to da će se ljudi, ako se osjećaju sposobnima mijenjati ili utjecati na stvari koje su im bliske, samo tada osjećati sposobnima izraziti svoje stavove prema pitanjima i politikama povezanima s Europom. Na primjer, izraziti svoje mišljenje o poljoprivredi prilagođenoj pčelama ili o zabrani masovnog biometrijskog nadzora. Obje europske građanske inicijative trenutačno su u aktivnom postupku prikupljanja potpisa, zajedno s dvanaest drugih inicijativa.   

Sve to me je dovelo do pitanja – mogu li neuspjesi lokalnog građanskog aktivizma utjecati na naš angažman u pitanjima koja su mnogo udaljenija od nas, na razini EU-a?

Motivacija za sudjelovanje

Kako bi se donekle dodatno riješio mogući odnos između različitih razina uključenosti, bilo bi korisno sagledati opću motivaciju i čimbenike koji doprinose aktivizmu ljudi. Akademici predlažu nekoliko čimbenika koji doprinose spremnosti građana da budu uključeni u stvaranje i preraspodjelu javnih dobara, uključujući izražavanje političkog mišljenja o određenim pitanjima. Prvo, različite zajednice i mreže kojima pojedinac prirodno pripada (npr. rođenjem u određenoj obitelji) ili dobrovoljno (npr. sveučilišna ili vjerska zajednica) mogu utjecati na motivaciju i izložiti više mogućnosti da osoba izrazi svoje mišljenje ili pokuša utjecati na odluke, kako je istaknuo latvijski istraživač J. Nikisins u svojoj studiji iz 2019. „Pojedinačno i kolektivno sudjelovanje u rješavanju problema relevantnih za zajednicu i društvo”.

Još jedan pristup razumijevanju motivacije za aktivizam koji je predložio J. Nikisins jest da ljudi djeluju i nastoje dovesti do promjena u svojem neposrednom ili širem susjedstvu kao odgovor na problem ili neku novu potrebu koja utječe na pojedinca kao predstavnika društvene skupine. U osnovi, ljudi postaju aktivni tamo gdje osjećaju jaz između željene i stvarne situacije i nezadovoljstva koje ona donosi. 

Međutim, primijetio sam da nijedna od tih teorija ne upućuje na široku podjelu aktivizma na različitim razinama i na različitim razinama. Njima se samo jačaju univerzalni motivacijski čimbenici za uključivanje ljudi. Nije važno zagovarati prava ljudi u određenoj općini ili regiji u kojoj žive. Ne radi se nužno o prošlom lokalnom iskustvu osobe. Više je riječ o općoj motivaciji za sudjelovanje kako bi se stvari promijenile za bolje. 

Ako osoba na neki način osjeća impuls sudjelovanja u građanskom aktivizmu, može to učiniti i na razini EU-a ili na globalnoj razini. Naravno, uvijek ovisi o konkretnom obliku aktivizma jer neki od njih mogu značiti žrtvu osobnih sredstava osobe, kao što je vrijeme ili čak novac. Nedostatak tih resursa može biti prepreka daljnjem sudjelovanju u građanskim aktivnostima. Međutim, poprilično je važan nedostatak informacija o aktualnim političkim pitanjima koja se odnose na određene skupine ili društvo i koja utječu na njih te o prilikama za sudjelovanje u raspravama o njima. 

Podizanje pitanja EU-a na lokalnu razinu

Ako europsku građansku inicijativu promatramo kao poseban oblik građanskog aktivizma na razini EU-a, pitanja pristupačnosti i dosega oduvijek su bila razlog za zabrinutost EU-a i civilnog društva Europe. 

I pitanje kako poboljšati učinkovitost i doseg europske građanske inicijative nikad nije bilo važnije nego sada kada Europa očajnički traži više načina za približavanje svojim građanima.

Jedan od načina na koji bi prijenos informacija mogao učinkovitije funkcionirati bio bi pristup odozdo prema gore kojim bi se sve informacije o europskim građanskim inicijativama usmjeravale prvenstveno preko nacionalnih građanskih platformi. S tehničkog stajališta, to bi značilo da u svakoj državi članici EU-a postoje vrlo čvrste i pouzdane nacionalne platforme, pri čemu bi im se dodala europska dimenzija. Uklanjanje psihičkih prepreka između pitanja nacionalnih država, koja se odnose samo na njihove građane, i pitanja na razini EU-a, čini se relevantnim samo za donositelje odluka.

U tom bi modelu platforme na nacionalnoj razini poslužile kao poveznica između država članica i EU-a. Problem koji je potrebno riješiti nije nedostatak motivacije. To je postojeći nedostatak informacija o tekućim građanskim inicijativama na razini EU-a i o tome zašto su relevantne za svakodnevni život ljudi. Smanjenjem razine EU-a na lokalnoj razini i integriranjem pitanja EU-a u digitalno okruženje koje oni već poznaju i razumiju može se znatno povećati stopa sudjelovanja. Može pomoći građanima da se uključe u pitanja na razini EU-a i da se upoznaju s njihovim svakodnevnim građanskim aktivnostima u njihovim domovima.

Neke zajednice na kojima se temelje inicijative već dobro rade na korištenju svojih mreža za pokretanje protoka informacija u nekoliko država članica. Na primjer, inicijativom za poljoprivredu prilagođenu pčelama stvorena je mreža s organizacijama za potporu, tematskim i infrastrukturnim. Te organizacije imaju interaktivne miniaplikacije za potpisivanje inicijative. Te miniaplikacije mogu se postaviti na nacionalnoj ili lokalnoj razini i mogu poslužiti kao infrastruktura za znatno podizanje razine prikupljenih potpisa.