U Europi više ne bi bilo predmeta koji se više ne mogu reciklirati, a u ambalaži se materijali koji se mogu reciklirati više ne miješaju

Nova održiva gospodarska politika?

Stalni rast gospodarstva trebao bi u budućnosti biti učinkovitiji i održiviji, vođen granicama planeta. Referentno mjerilo za napredak i blagostanje bio je rast dohotka po glavi stanovnika i BDP-a. Vrijednost proizvoda bila je fiktivna, nije bila povezana s njihovom korisnom vrijednošću i nije bila povezana sa stvarnom vrijednošću upotrijebljenih sirovina, troškovima materijala i rada te iskorištavanjem okoliša.

U zelenom gospodarstvu moraju se uzeti u obzir ne samo troškovi sirovina i energije, koji se već mnogo učinkovitije koriste, nego i ograničenja sve veće upotrebe tehnologija. Uz povećanje učinkovitosti od 1 % godišnje, najveća učinkovitost ostvarit će se najkasnije do kraja stoljeća. Gospodarstvo je ograničeno ograničenim granicama našeg planeta.

Mora se uspostaviti sustav izjednačavanja i stabilne ravnoteže. To može biti kružno gospodarstvo.

Pravni okvir trebao bi biti članak 14. našeg Temeljnog zakona u kojem se navodi sljedeće: Vlasništvo je obvezno. Njegova uporaba također služi javnom dobru.

To znači da su proizvođači mnogih proizvoda obvezni i odgovorni za svoje vlasništvo.

Velik prelazak gospodarskog sustava na usluge mogao bi biti takav način inovacija. Proizvođač ne prodaje svoje proizvode i time svoju imovinu odriče dužnosti i odgovornosti, kao što je to dosad učinio, što je dovelo do sustava organizirane neodgovornosti dobavljača, distributera, podizvođača itd., ali je od početka do kraja odgovoran za svoj proizvod kao vlasnik. Posuđuje, iznajmljuje svoju nekretninu korisnicima, vlasnicima i korisnicima te stoga zadržava sve mogućnosti održivog određivanja cijena, opoziva, popravka, modernizacije, obnove, preprodaje i povrata s recikliranjem ili odlaganjem. Proizvođač je naposljetku mogao komunicirati, unajmljivati, unajmljivati, pozajmljivati i dati novo iskustvo korisniku svojeg proizvoda u oglašavanju.

Najmoprimci, najmoprimci, zajmodavci, korisnici i korisnici postaju nositelji ugovornih prava i obveza samo u skladu sa svojim stvarnim potrebama u vremenu i na lokalnoj razini. To također omogućuje dijeljenje i dijeljenje koristi.

Pri iznajmljivanju prostorija, stanova, kuća to se načelo već primjenjuje te se prenosi iskustvo stanovanja, skloništa, krova iznad glave i staništa.

Umjesto plina i električne energije toplina se već isporučuje (centralizirano grijanje), a putne ili zrakoplovne karte omogućuju iskustvo kretanja i mobilnosti.

Mnogi proizvodi, kao što su automobili, mobilni telefoni, tehnička oprema, oprema itd., moraju se prodavati po stvarnim troškovima proizvodnje (svi troškovi materijala, proizvodnje, dostave i pakiranja) kako bi se promicala proizvodnja, primjerice, održivih mobilnih telefona i zaštita okoliša. Na taj se način za mnoge proizvode može postići održiva, kreativna, održiva i društveno-ekološka proizvodnja.

Time bi se olakšala i potaknula privatna ulaganja te promicala solidarnost i socijalna ekonomija u javnom interesu.

Kako bi se to postiglo, država mora, koliko je to moguće, na odgovarajući način uspostaviti okvirne uvjete za gospodarstvo na globalnoj razini i korištenje poreznih resursa. Time bi se ponovno uspostavila gospodarska i okolišna ravnoteža te očuvali naši životni uvjeti i blagostanje u budućnosti. Tako postignuto blagostanje omogućilo bi nam da na smislen način mjerimo naš napredak. Njemačka bi mogla postati primjer toga, nadahnut drugim zemljama i na temelju kojeg prodajemo svoje iskustvo s inovativnim razvojem.

Loša ideja, naše industrijsko gospodarstvo nije spremno za to uz razumne troškove. Time bi se povećalo siromaštvo.